Evropski sud za ljudska prava je međunarodni sud sa sjedištem u Strazburu koji može da razmatra samo pritužbe pojedinaca, organizacija i preduzeća koji tvrde da su im povrijeđena prava zagarantovana Evropskom konvencijom za ljudska prava.
Evropska konvencija o ljudskim pravima je međunarodni ugovor kojim su se brojne evropske države obavezale da će zajamčiti određena osnovna prava. Zajamčena prava su navedena u samoj Konvenciji, a također i u Protokolima br. 1, 4, 6, 7, 12 i 13 koje su samo neke od država prihvatile.
Sud primjenjuje Evropsku konvenciju o ljudskim pravima. Njegov zadatak je da provjeri da li države poštuju prava i garancije navedene u Konvenciji. Za to je potrebno obratiti se pritužbom (zvanom ”predstavka”) koju podnose pojedinci ili, ponekad, države. Kada ustanovi da je neka država povrijedila jedno ili više prava i garancija, Sud donosi presudu. Ova presuda ima obavezujuću snagu: dotična zemlja se obavezuje da će je izvršiti.
Vi ne morate imati državljanstvo jedne od zemalja članica Vijeća Evrope. Jednostavno je potrebno da je povrede prava Konvencije na koja se vi žalite počinila jedna od tih država putem svojih nadležnih sudova, što obično znači na njenoj teritoriji. Jedna ili više osporavanih radnji moraju poticati od nekog organa javne vlasti te ili tih država (na primjer, suda ili organa javne uprave). Sud se ne može baviti pritužbama usmjerenim protiv pojedinaca ili privatnih subjekata, kao što su trgovačka preduzeća. Vi morate biti neposredno i lično žrtva povrede prava koja prijavljujete. Ne možete se žaliti uopćeno, na primjer, na neki zakon ili postupak zato što vam izgleda nepravedan; takođe se ne možete žaliti u ime drugih osoba, a ne u vaše vlastito ime (izuzev ako te osobe nisu jasno identificirane i ako vi niste njihov zvanični zastupnik). Vi se ne možete žaliti zbog kršenja nekog drugog pravnog instrumenta koji nije Evropska konvencija o ljudskim pravima, kao što je Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima ili Povelja o osnovnim pravima.
Morali ste iskoristiti sve pravne lijekove koji su mogli riješiti situaciju na koju se žalite u dotičnoj državi (najčešće se radi o tužbi pred nadležnim sudom za kojom je, ako je to slučaj, uslijedila žalba, pa čak i obraćanje najvišoj sudskoj instanci kao što je vrhovni sud ili ustavni sud, ako takav sud postoji). Nije dovoljno iskoristiti sve ove pravne lijekove: vi ste prilikom ovih žalbi morali jasno iskazati svoje navode (to jest kršenja odredbi Konvencije na koja se žalite). Počev od dana pravosnažnosti odluke domaćeg suda (uglavnom, presude najvišeg suda), na raspolaganju vam je samo rok od četiri mjeseca za podnošenje predstavke. Uredno popunjeni obrazac predstavke zajedno sa svim traženim informacijama i dokumentima mora biti poslat Sudu na dan ili prije posljednjeg dana isteka roka od četiri mjeseca. Provjerite da li su u njemu sadržane sve neophodne informacije i dokumenta.
Sud ne može razmatrati sve vrste pritužbi. Njegova ovlaštenja su definisana uslovima prihvatljivosti navedenim u Konvenciji koji ograničavaju ko može da se obrati Sudu, kada i povodom čega. Više od 90% predstavki koje Sud razmotri bude proglašeno neprihvatljivim. Stoga bi trebali provjeriti da li su vaše pritužbe u skladu sa kriterijima prihvatljivosti. Za dodatne informacije o ovim kriterijima možete konsultovati advokata.
Ispitivanje vašeg spisa je besplatno. Vi ćete morati snositi samo vaše vlastite troškove (kao što su honorari advokata ili troškovi istraživanja i prepiske). Sud vam ne pomaže da platite advokata za pisanje vaše predstavke. Premda niste obavezni da vas advokat zastupa na početku postupka, advokat će vam biti potreban čim vaša predstavka bude dostavljena vladi.
Ako Sud ustanovi kršenje odredbi Konvencije, može vam dodijeliti ”pravično zadovoljenje” koje se sastoji u finansijskoj nadoknadi nekih šteta. Sud takođe može tražiti da vam dotična država nadoknadi sve troškove koje ste morali platiti da biste ostvarili svoja prava.