Europski sud za ljudska prava (ESLJP) je međunarodni sud sa sjedištem u Strasbourgu, koji može razmatrati samo zahtjeve fizičkih osoba, organizacija i poduzeća koje tvrde da su prekršena njihova prava zajamčena Europskom konvencijom o ljudskim pravima.
Europska konvencija o ljudskim pravima (EKLJP) je međunarodni ugovor kojim su se brojne europske države obvezale osigurati određena temeljna prava. Zajamčena prava sadržana su u samoj Konvenciji, te u Prvom, Četvrtom, Šestom, Sedmom, Dvanaestom i Trinaestom Protokolu koje su prihvatile samo neke države.
Sud primjenjuje Europsku konvenciju o ljudskim pravima. Njegov zadatak je osigurati da države poštuju prava i jamstva predviđena Konvencijom. To čini ispitivanjem prigovora (koji se nazivaju „zahtjevi”) podnesenih od strane pojedinaca ili, ponekad, od strane samih država. Kada utvrdi da je neka država povrijedila jedno ili više tih prava i jamstava, Sud donosi presudu. Presude su obvezujuće: dotične zemlje imaju obvezu postupati po njima.
Ne morate biti državljanin jedne od država ugovornica Konvencije. Povreda na koju se zahtjev odnosi mora biti počinjena od strane jedne od tih država u okviru njihove „nadležnosti”, što obično znači na njihovom teritoriju. Čin ili propust naveden u zahtjevu mora biti počinjen od jednog ili više tijela javne vlasti dotične države (na primjer, suda ili upravnog tijela). Sud ne može razmatrati zahtjeve protiv pojedinaca ili privatnih udruženja, kao što su trgovačka društva. Morate izravno i osobno biti žrtva povrede na koju se zahtjev odnosi. Ne možete podnijeti opći prigovor o zakonu ili mjeri, na primjer, jer se čini nepravedno, niti se možete žaliti u ime drugih ljudi (osim ako su jasno identificirani, a Vi ste njihov službeni zastupnik). Ne možete se žaliti na kršenje bilo kojeg drugog pravnog instrumenta osim Europske konvencije o ljudskim pravima, kao što su na primjer Opća deklaracija o ljudskim pravima ili Povelja o temeljnim pravima.
Svi pravni lijekovi u konkretnoj državi, koji bi mogli riješiti predmet spora moraju biti iscrpljeni (obično su to tužba nadležnom sudu, nakon čega slijedi žalba, ukoliko je dopuštena, pa čak i dalje revizija višem sudu kao što je Vrhovni sud ili ustavna tužba Ustavnom sudu, ako postoji). Nije dovoljna samo uporaba pravnih lijekova. Prilikom korištenja svakog od njih, morate izričito navesti svoje prigovore (odnosno bit povrede Konvencije na koju se žalite). Zahtjev možete podnijeti samo u roku od četiri mjeseca od dana donošenja konačne odluke na domaćoj razini (općenito govoreći, presude najvišeg suda). Obrazac zahtjeva sa svim potrebnim podacima i dokumentima morate poslati najkasnije zadnjeg dana isteka roka od četiri mjeseca. Provjerite sadrži li obrazac sve potrebne podatke i dokumente.
Sud ne može razmatrati sve vrste pritužbi. Njegova je nadležnost ograničena uvjetima dopuštenosti navedenima u Konvenciji, koji određuju tko se može obratiti Sudu, kada i u vezi čega. Sud više od 90% zahtjeva koje razmotri proglasi nedopuštenima. Stoga trebate provjeriti zadovoljavaju li Vaše pritužbe dolje navedene uvjete dopuštenosti. Za dodatne podatke o ovim uvjetima možete se obratiti odvjetniku.
Vaš slučaj će se rješavati besplatno. Snosit ćete samo vlastite troškove (kao što su odvjetničke naknade ili troškovi koji se odnose na istraživanje i dopisivanje). Sud Vam neće pomoći platiti odvjetnika za sastavljanje Vašeg zahtjev. Iako u prvom stadiju postupka ne morate biti zastupani po odvjetniku, trebat će Vam odvjetnik nakon što o Vašem zahtjevu bude obaviještena Vlada.
Ukoliko Sud utvrdi da je došlo do povrede, dosudit će vam „pravednu naknadu”, koja se sastoji od naknade štete u novcu. Sud od države također može zahtijevati da Vam naknadi troškove postupka.