Praktično uputstvo
Zahtjevi za privremene mjere¹

Kada Sud odredi privremenu mjeru, što čini u izuzetnim okolnostima, nastoji pružiti zaštitu od neposrednog rizika od nepovratne štete. Sud stoga strankama u postupku nalaže primjenu takve mjere samo ako, nakon razmatranja svih dostupnih informacija, smatra da je mjera neophodna u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka. Privremene mjere koje Sud odredi mogu od stranaka zahtijevati da se suzdrže od određenih radnji ili ih uputiti da preduzmu konkretne mjere.

Nova kodificirana verzija Pravila 39. upućuje na to da su privremene mjere primjenjive u slučajevima “neposrednog rizika od nepovratne štete po pravo iz Konvencije”. Pojam “nepovratne štete po pravo iz Konvencije” definira se kao šteta koja, zbog svoje prirode, ne bi bila podložna obeštećenju, vraćanju u ranije stanje ili odgovarajućoj naknadi. U tom kontekstu, izraz “vraćanje u ranije stanje” treba razumjeti kao povratak u situaciju prije nastanka štete. Sud stoga određuje privremene mjere kada postoji rizik da bi izostanak takvih mjera doveo do situacije u kojoj restitutio in integrum i drugi oblici obeštećenja ne bi bili mogući ako bi ih Sud, na kraju postupka pred njim, smatrao opravdanim. Okolnosti predmeta zato moraju prijeći visok prag ozbiljnosti da bi se Pravilo 39. moglo primijeniti. Privremene mjere određuju se samo kada postoje prima facie dokazi o neposrednom riziku od nepovratne štete, a ne kada bi podnositelji predstavki, u odsustvu privremenih mjera, samo trpjeli poteškoće. Što se tiče iscrpljivanja domaćih pravnih lijekova, vidjeti dio III.C u nastavku.

Sud, dakle, u načelu određuje privremene mjere samo u izuzetnim predmetima i na osnovu stroge ocjene svih relevantnih okolnosti. U većini tih predmeta dostupni dokazi ukazuju na uvjerljivo obrazloživu tvrdnju o stvarnoj prijetnji životu i tjelesnom integritetu, s posljedičnim stvarnim rizikom od teške štete koja bi predstavljala povredu temeljnih odredbi Konvencije.

O zahtjevima za privremene mjere, u okviru ovlaštenja Suda, odlučuju dežurne sudije ili, kada je to primjereno, predsjednik Odjela, Vijeće, predsjednik Velikog vijeća, Veliko vijeće ili predsjednik Suda (Pravilo 39. stav 2.).

Dežurne sudije su sudije izabrane za potpredsjednike pet odjela u skladu s Pravilom 8. stavovima 1. i 2. Predsjednik Suda ih imenuje u skladu s Pravilom 39. stavom 5. da odlučuju o zahtjevima za privremene mjere. Od 2022. svih pet potpredsjednika odjela obavlja dužnost dežurnih sudija. U praksi, dežurne sudije ne razmatraju zahtjeve za privremene mjere protiv države ugovornice u pogledu koje je taj sudija izabran ili čiji je državljanin.

U izmijenjenoj verziji Pravila 39, Sud u plenarnom sastavu odlučio je uvesti poseban pravni osnov koji omogućava predsjedniku Suda da, kada je to potrebno, odredi privremene mjere.

Zahtjeve za privremene mjere u novim pojedinačnim predstavkama prvenstveno razmatraju dežurne sudije, uz pomoć specijalizirane jedinice u okviru Sekretarijata Suda. Dežurne sudije zadržavaju mogućnost da zahtjev za privremene mjere upute nekom od drugih donositelja odluka navedenih u Pravilu 39. stav 2, uključujući kolegijalna tijela. Do takvog upućivanja može doći u različitim situacijama i ono će zavisiti od prirode zahtjeva, predmeta u kojem je zahtjev podnesen i stepena hitnosti. Stepen hitnosti može značiti da upućivanje kolegijalnom tijelu nije moguće, pa dežurni sudija može odlučiti da privremeno primijeni Pravilo 39 kako bi se, između ostalog, tom tijelu olakšalo naknadno razmatranje zahtjeva za privremenu mjeru. O tome hoće li zahtjev razmatrati kolegijalno tijelo odlučuje sam Sud.

Zahtjeve za privremene mjere podnesene u međudržavnim predstavkama, pojedinačnim predstavkama koje su u postupku pred Velikim vijećem i komuniciranim pojedinačnim predstavkama koje su već dodijeljene odjelima, u načelu razmatraju predsjednik Suda, predsjednik Velikog vijeća ili predsjednici odjela. Mogućnost upućivanja kolegijalnom tijelu primjenjuje se i kada je ovlaštenje za odlučivanje u prvom stepenu povjereno predsjedniku Suda, predsjedniku Velikog vijeća ili predsjednicima odjela.

Nakon preispitivanja postupka odlučivanja po Pravilu 39. koje je Sud u plenarnom sastavu proveo 2023. godine, sve odluke Suda u vezi s privremenim mjerama, bez obzira na prirodu donesene odluke (na primjer, odobravanje privremenih mjera, odbijanje zahtjeva, odlaganje razmatranja zahtjeva ili ukidanje postojećih privremenih mjera), dostavljaju se strankama u obliku odluke koju, prema slučaju, potpisuje dežurni sudija, predsjednik Odjela ili Veliko vijeće, odnosno predsjednik Suda. Imena sudija koji donose odluke u postupku za privremene mjere sistematski se navode u odlukama.

Uz odluke se prilaže pismo Sekretarijata koje sadrži informacije o postupku, kao i eventualna uputstva strankama ili zahtjeve upućene strankama.

Podnositelji predstavki se o odlukama Suda u vezi sa zahtjevima za privremene mjere obavještavaju putem ECHR Rule 39 Site, faksom ili poštom.

Sud može odrediti privremene mjere do daljnjeg, za vrijeme trajanja postupka pred Sudom ili na ograničen vremenski period, u zavisnosti od okolnosti predmeta.

Kada se privremene mjere odobre na ograničen vremenski period, to se čini iz više različitih razloga, kao što su: čekanje da stranke na zahtjev Suda dostave relevantne informacije; omogućavanje domaćim sudovima da u tekućim postupcima u potpunosti razmotre pitanje koje je predmet zahtjeva za privremenu mjeru; procjena da zahtjev treba da razmotri kolegijalno tijelo i da je potrebno više vremena za zakazivanje sjednice; ili procjena dežurnog sudije da je potrebno više vremena prije donošenja odluke.

Kada Sud zatraži dodatne informacije, obje stranke se, na osnovu Pravila 54. stav 2 (a) Pravilnika Suda, pozivaju da dostave potrebne informacije u određenom roku. Dužina tog roka zavisi od okolnosti predmeta i hitnosti zahtjeva. U takvim slučajevima, nakon prijema informacija od stranaka, Sud može odlučiti da bilo koju privremenu mjeru koja je na snazi produži, da je ne produži ili da je ukine.

Sud također može odlučiti da odloži razmatranje zahtjeva za privremene mjere i pozove stranke da dostave informacije, kada stepen hitnosti to dopušta, u predmetima u kojima informacije koje su podnositelji predstavki mogli dostaviti Sudu nisu dovoljne da bi Sud mogao razmotriti zahtjev i kada se smatra izvodljivim da se od tužene države ugovornice zatraže informacije prije donošenja bilo kakve odluke.

Kada je razmatranje zahtjeva odloženo, tužena država ugovornica ili obje stranke se, na osnovu Pravila 54. stav 2 (a), pozivaju da dostave potrebne informacije u određenom roku. Dužina tog roka zavisi od okolnosti predmeta i stepena hitnosti zahtjeva. Nakon prijema informacija od stranaka, Sud može ponovo odložiti razmatranje zahtjeva i postaviti strankama dodatna pitanja ili donijeti svoju odluku o zahtjevu za privremene mjere.

Sud također može odlučiti da, na osnovu Pravila 39. stav 3. Pravilnika Suda, obavijesti Komitet ministara o privremenoj mjeri kada sudsko tijelo koje je odredilo tu mjeru smatra da je takvo obavještenje opravdano. U tim okolnostima, stranke se o tome obavještavaju.

Kada se tvrdi da tužena država ugovornica nije postupila u skladu s privremenom mjerom, a Sud odluči da tuženu državu ugovornicu obavijesti o predstavci ili dijelu predstavke, Komitet ministara može također biti obaviješten o svakom pitanju postavljenom u vezi s poštovanjem obaveza iz člana 34. Konvencije.

Obje stranke dužne su u potpunosti sarađivati u vođenju postupka i, posebno, preduzeti radnje koje su u njihovoj moći, a koje Sud smatra neophodnim za pravilno postupanje u interesu pravde (vidjeti Pravilo 44A). Kada je riječ o podnositeljima predstavki, to znači da su dužni osigurati da zahtjevi za privremene mjere budu podneseni blagovremeno i da sadrže sve potrebne informacije i dokumente (vidjeti stavove 32–37 u nastavku). Ključno je da podnositelji predstavki ne odgađaju podnošenje zahtjeva kako bi stvorili veći stepen hitnosti. Takva odgađanja mogu negativno uticati na prava i interese podnositelja predstavki i na sposobnost Suda da djelotvorno postupa po zahtjevima za privremene mjere. Kada je riječ o državama ugovornicama, u mnogim slučajevima, iako ne u svim, stepen hitnosti može biti pod njihovom kontrolom. Sud naglašava da države ugovornice uvijek mogu unaprijed obavijestiti Sud kada smatraju da bi zahtjev po Pravilu 39. mogao biti neposredno podnesen, uz dostavljanje svih relevantnih informacija.

Kako je objašnjeno u stavu 13. gore, odluke Suda o zahtjevima za privremene mjere dostavljaju se strankama u obliku odluke koju potpisuje sudsko tijelo koje ju je donijelo. Dodatno obrazloženje odluke može se dati po diskrecionoj ocjeni tog sudskog tijela.

Protiv bilo koje odluke u vezi sa zahtjevima za privremene mjere nije dopuštena žalba.

Tužena država ugovornica može, međutim, zatražiti od Suda da ponovo razmotri svoju odluku o određivanju privremenih mjera ako smatra da mjere više nisu neophodne ili ako posjeduje informacije koje nisu bile dostupne u relevantnom trenutku ili nisu bile blagovremeno stavljene na raspolaganje Sudu. Ne postoji propisan rok za podnošenje takvih zahtjeva. Kada se primi zahtjev za ponovno razmatranje, od druge stranke se mogu zatražiti komentari, koje treba dostaviti u određenom roku. Sud zatim razmatra podneske stranaka i donosi odluku o zahtjevu za ponovno razmatranje na osnovu svih ažuriranih i relevantnih činjeničnih i pravnih informacija.

U slučaju promjene okolnosti, podnositelji predstavki mogu podnijeti novi zahtjev za privremene mjere ako prvobitni zahtjev nije odobren.

Mjera po Pravilu 39. može se ukinuti u bilo kojem trenutku odlukom Suda. Naročito, budući da je nalog po Pravilu 39. povezan s postupkom pred Sudom, mjera će biti ukinuta ako se postupak po predstavci ne nastavi.

Kada je to opravdano, Sud može odlučiti da predstavku proglasi neprihvatljivom istovremeno s odbijanjem zahtjeva za privremene mjere.

U skladu s politikom prioriteta Suda, predstavke u kojima su određene privremene mjere spadaju u kategoriju “hitnih predstavki” (kategorija I). One zato imaju prednost u odnosu na predstavke iz drugih kategorija i obrađuju se i rješavaju što je prije moguće (vidjeti dodatno Politiku prioriteta Suda).

Zahtjevi trebaju, gdje je to moguće, biti sastavljeni na jednom od službenih jezika država ugovornica i podneseni putem ECHR Rule 39 Site, faksom ili poštom. Sud neće obrađivati zahtjeve poslane e-mailom.

Zahtjevi trebaju sadržavati sljedeće informacije:

Uz zahtjev također treba dostaviti informacije i dokumente navedene u nastavku.

Nedostavljanje gore navedenih informacija i dokumenata može dovesti do ocjene da je zahtjev za privremene mjere neobrazložen ili nepotpun.

Samo upućivanje na argumente iz drugih dokumenata ili na domaće postupke nije dovoljno. Gore navedene informacije i dokumenti moraju biti priloženi svakom zahtjevu.

Sud ne mora kontaktirati podnositelje predstavki čiji je zahtjev za privremene mjere nepotpun.

• Ime/imena podnositelja predstavke

• Prezime/prezimena podnositelja predstavke

• Trenutna adresa podnositelja predstavke ili mjesto pritvora

• Datum rođenja

• Državljanstvo/državljanstva

• Ako ima više podnositelja predstavke, “Ime/imena”, “Prezime/prezimena”, “Trenutna adresa”, “Datum rođenja” i “Državljanstvo/državljanstva” za svakog podnositelja predstavke

• Ime/imena, prezime/prezimena, adresa i svojstvo/povezanost/funkcija zastupnika, ako ga ima

• Država/države protiv koje/kojih se zahtjev podnosi

A. Osnovi za zahtjev za privremene mjere:

1. Detaljan opis trenutne situacije;

2. Priroda navodnog neposrednog rizika od nepovratne štete;

3. Kopija svih povezanih dokumenata (noviji medicinski izvještaji, fotografije, dokumenti koji pokazuju ranjivost podnositelja predstavke, novinski članci ili izvještaji o situaciji podnositelja predstavke itd.);

4. U predmetima udaljenja/protjerivanja/izručenja:

a. Detaljni razlozi za napuštanje zemlje porijekla/zemlje odredišta;

b. Razlozi za strah od povratka u zemlju porijekla/zemlju odredišta;

c. Informacije o datumu i okolnostima dolaska u državu ugovornicu;

d. Zemlja odredišta;

e. Očekivani datum udaljenja/protjerivanja/izručenja;

f. Kopija svih povezanih dokumenata (nalozi za pretres, nalozi za hapšenje, krivične osude, novinski članci ili izvještaji o podnositelju predstavke, izvještaji o zemlji itd.).

B. Informacije o domaćim postupcima u državi ugovornici:

1. Informacije o domaćim postupcima, uključujući datum i sadržaj sudskih odluka i žalbi;

2. Sve druge relevantne informacije o postupcima pred domaćim organima;

3. Kopija svih povezanih dokumenata (kopije odluka domaćih organa, sudskih odluka, podnesaka dostavljenih domaćim organima i sudovima itd.);

4. U predmetima udaljenja/protjerivanja/izručenja:

a. Informacije o postupku azila, ako ga ima;

b. Informacije o postupku udaljenja;

c. Kopija svih povezanih dokumenata.

C. Članovi Konvencije na koje se poziva.

D. Uredno popunjen obrazac punomoći ako zahtjev podnosi zastupnik. Obrazac se može poslati ubrzo nakon podnošenja zahtjeva. Za zahtjeve za privremene mjere potreban je pristanak podnositelja predstavke.

E. Pozivni broj iz Suda ako ga već imate u vezi s ovim zahtjevom.

F. Sve druge informacije i dokumenti koje smatrate potrebnim.

Zahtjevi za privremene mjere u pravilu se trebaju poslati što je prije moguće nakon donošenja konačne domaće odluke, kako bi Sud i njegov Sekretarijat imali dovoljno vremena da razmotre predmet. Sud možda neće moći postupiti po zahtjevima u predmetima protjerivanja ili izručenja koji su primljeni manje od jednog radnog dana prije planiranog vremena udaljenja³.

Kada je donošenje konačne domaće odluke neposredno i postoji rizik od njenog neposrednog izvršenja, posebno u predmetima protjerivanja ili izručenja, podnositelji predstavki i njihovi zastupnici trebaju podnijeti zahtjev za privremene mjere ne čekajući tu odluku, jasno navodeći datum kada će ona biti donesena i da je zahtjev uvjetovan time da konačna domaća odluka bude negativna.

Sud ne odlučuje o žalbama protiv odluka domaćih sudova, a podnositelji predstavki u predmetima protjerivanja ili izručenja trebaju iskoristiti domaće pravne lijekove koji mogu suspendirati udaljenje prije nego što se obrate Sudu za privremene mjere. Kada podnositelj predstavke i dalje može koristiti domaće pravne lijekove sa suspenzivnim učinkom, Sud neće primijeniti Pravilo 39. radi sprečavanja udaljenja.

Kada je osoba čiji je zahtjev za privremenu mjeru odbijen udaljena u drugu državu ugovornicu, ona može, ako je potrebno, podnijeti novi zahtjev protiv te države prema Pravilu 39. Pravilnika Suda ili predstavku prema članu 34. Konvencije.

Nakon podnošenja zahtjeva za privremene mjere, podnositelj predstavke ili njegov zastupnik dužni su pratiti dalji tok zahtjeva i odgovarati na prepisku Sekretarijata Suda.

Podnositelj predstavke treba postupati savjesno u prepisci sa Sekretarijatom Suda. Od ključne je važnosti da Sud bude odmah obaviješten o svakoj promjeni administrativnog statusa podnositelja predstavke ili drugih okolnosti (na primjer, ako se podnositelju predstavke odobri boravišna dozvola, ako se vrati u zemlju porijekla ili na drugi način promijeni adresu, ako se promijene datum i vrijeme udaljenja ili ako bude donesena nova sudska odluka ili nastupi drugi razvoj događaja u vezi sa zahtjevom podnositelja predstavke).

Kada je mjera primijenjena, podnositelj predstavke ili njegov zastupnik moraju redovno i bez odlaganja obavještavati Sud o stanju svih domaćih postupaka koji su u toku. Ako to ne učine, predmet može biti izbrisan s liste predmeta Suda.

Kada je mjera odbijena, podnositelj predstavke ili njegov zastupnik trebaju obavijestiti Sud žele li nastaviti postupak po predstavci. Zastupnik podnositelja predstavke također mora bez odlaganja, na vlastitu inicijativu, obavijestiti Sud o svakom mogućem gubitku kontakta s podnositeljem predstavke.

Kada je zahtjev podnesen putem ECHR Rule 39 Site i zatim zatvoren na toj stranici nakon što je odluka dostavljena podnositelju predstavke ili njegovom zastupniku, sva daljnja prepiska upućena Sudu treba se slati faksom ili poštom. Prepiska upućena direktno sudiji, predsjedniku Odjela, predsjedniku Suda ili članu osoblja Sekretarijata putem e-maila neće biti razmatrana.