Praktično uputstvo
Zahtjevi za privremenim mjerama¹

Kada odredi privremenu mjeru, što čini u izuzetnim okolnostima, Sud nastoji da pruži zaštitu od neposrednog rizika od nepovratne štete. Sud zato strankama u postupku nalaže primjenu takve mjere samo ako, nakon razmatranja svih dostupnih informacija, smatra da je ona neophodna u interesu stranaka ili radi pravilnog vođenja postupka. Privremene mjere koje Sud odredi mogu zahtijevati od stranaka da se uzdrže od određenih radnji ili im naložiti da preduzmu posebne mjere.

Novokodifikovani tekst Pravila 39 predviđa da se privremene mjere primjenjuju u slučajevima „neposrednog rizika od nepovratne štete za pravo iz Konvencije„. Pojam „nepovratne štete za pravo iz Konvencije“ definisan je kao šteta koja se, zbog svoje prirode, ne može popraviti, otkloniti vraćanjem u ranije stanje ili odgovarajuće nadoknaditi. U tom kontekstu, izraz „vraćanje u ranije stanje“ treba shvatiti kao povratak u situaciju koja je postojala prije nastanka bilo kakve štete. Sud, prema tome, određuje privremene mjere kada postoji rizik da bi odsustvo takvih mjera dovelo do situacije u kojoj restitutio in integrum i drugi oblici popravljanja štete ne bi bili mogući ako bi ih Sud na kraju postupka pred njim smatrao opravdanim. Okolnosti predmeta zato moraju dosegnuti visok prag ozbiljnosti da bi se Pravilo 39 moglo primijeniti. Privremene mjere određuju se samo kada postoje prima facie dokazi o neposrednom riziku od nepovratne štete, a ne kada bi podnosioci predstavki, u odsustvu takvih mjera, samo trpjeli teškoće. U pogledu iscrpljivanja domaćih pravnih lijekova, vidjeti dio III.C u nastavku.

Sud, dakle, u načelu određuje privremene mjere samo u izuzetnim predmetima i nakon stroge ocjene svih relevantnih okolnosti. U većini tih predmeta dostupni dokazi ukazuju na slučaj u kojem se osnovano može tvrditi da postoji stvarna prijetnja životu i tjelesnom integritetu, uz posljedični stvarni rizik od teške štete kojom bi bile povrijeđene osnovne odredbe Konvencije.

Ovlašćenje Suda da odlučuje o zahtjevima za privremenim mjerama ostvaruju dežurne sudije ili, po potrebi, predsjednik Sekcije, vijeće, predsjednik Velikog vijeća, Veliko vijeće ili predsjednik Suda (Pravilo 39 § 2).

Dežurne sudije su sudije izabrane za potpredsjednike pet sekcija na osnovu Pravila 8 §§ 1 i 2. Imenuje ih predsjednik Suda, u skladu s Pravilom 39 § 5, radi odlučivanja o zahtjevima za privremenim mjerama. Od 2022. godine svih pet potpredsjednika sekcija obavljaju dužnost dežurnih sudija. U praksi, dežurne sudije ne ispituju zahtjeve za privremene mjere protiv Visoke strane ugovornice u odnosu na koju je sudija izabran ili čiji je državljanin.

U izmijenjenoj verziji Pravila 39, Sud u plenarnom sastavu odlučio je da uvede poseban pravni osnov koji predsjedniku Suda omogućava da, kada je to potrebno, odredi privremene mjere.

Zahtjeve za privremenim mjerama u novim pojedinačnim predstavkama prvenstveno ispituju dežurne sudije, uz pomoć specijalizovane jedinice u okviru Sekretarijata Suda. Dežurne sudije zadržavaju mogućnost da zahtjev za privremene mjere upute nekom od drugih donosilaca odluka navedenih u Pravilu 39 § 2, uključujući kolegijalne organe. Do upućivanja može doći u različitim situacijama, zavisno od prirode zahtjeva, predmeta u kojem je zahtjev podnijet i stepena hitnosti. Stepen hitnosti može značiti da upućivanje kolegijalnom organu nije moguće, pa dežurni sudija može odlučiti da privremeno primijeni Pravilo 39 kako bi se, između ostalog, olakšalo naknadno ispitivanje zahtjeva za privremenu mjeru pred takvim organom. O tome da li će zahtjev ispitivati kolegijalni organ odlučuje sam Sud.

Zahtjeve za privremenim mjerama podnijete u međudržavnim predstavkama, pojedinačnim predstavkama koje su u toku pred Velikim vijećem i pojedinačnim predstavkama dostavljenim na izjašnjenje koje su već dodijeljene sekcijama, u načelu ispituju predsjednik Suda, predsjednik Velikog vijeća ili predsjednici sekcija. Mogućnost upućivanja kolegijalnom organu postoji i kada ovlašćenje za odlučivanje u prvom stepenu pripada predsjedniku Suda, predsjedniku Velikog vijeća ili predsjednicima sekcija.

Nakon što je Sud u plenarnom sastavu 2023. godine preispitao postupak odlučivanja po Pravilu 39, sve odluke Suda u vezi s privremenim mjerama, nezavisno od njihove prirode (na primjer, određivanje privremenih mjera, odbijanje zahtjeva, odlaganje ispitivanja zahtjeva ili ukidanje postojećih privremenih mjera), dostavljaju se strankama u obliku odluke koju potpisuje dežurni sudija, predsjednik Sekcije ili Veliko vijeće, odnosno predsjednik Suda, prema slučaju. Imena sudija koji donose odluke u postupku koji uređuje privremene mjere sistematski se navode u tim odlukama.

Odluke prati dopis Sekretarijata koji sadrži informacije u vezi s postupkom, zajedno sa svim uputstvima ili zahtjevima upućenim strankama.

Podnosioci predstavki se o odlukama Suda u vezi sa zahtjevima za privremenim mjerama obavještavaju putem internet stranice ECHR Rule 39 Site, faksom ili poštom.

Sud može odrediti privremene mjere do daljeg, tokom trajanja postupka pred Sudom ili za ograničen vremenski period, zavisno od okolnosti predmeta.

Kada se privremene mjere određuju za ograničen vremenski period, razlozi mogu biti različiti, na primjer: čeka se prijem relevantnih informacija od stranaka na zahtjev Suda; domaćim sudovima se omogućava da u postupcima koji su u toku u potpunosti razmotre pitanje koje je predmet zahtjeva za privremenu mjeru; ocjenjuje se da zahtjev treba da ispita kolegijalni organ, pa je potrebno više vremena za zakazivanje sjednice; ili dežurni sudija smatra da je potrebno više vremena prije donošenja odluke.

Kada Sud zatraži dodatne informacije, obje stranke se pozivaju, na osnovu Pravila 54 § 2 (a) Poslovnika Suda, da u određenom roku dostave potrebne informacije. Dužina tog roka zavisi od okolnosti predmeta i hitnosti zahtjeva. U takvim slučajevima, po prijemu informacija od stranaka, Sud može odlučiti da produži važenje bilo koje privremene mjere koja je na snazi, da joj ne produži važenje ili da je ukine.

Sud takođe može odlučiti da odloži ispitivanje zahtjeva za privremenim mjerama i pozove stranke da dostave informacije kada stepen hitnosti to dopušta, i to u slučajevima kada informacije koje su podnosioci predstavke mogli dostaviti Sudu nijesu dovoljne da Sud ispita zahtjev, a smatra se izvodljivim da se od tužene Visoke strane ugovornice zatraže informacije prije donošenja bilo kakve odluke.

Kada se ispitivanje zahtjeva odloži, tužena Visoka strana ugovornica ili obje stranke pozivaju se, na osnovu Pravila 54 § 2 (a), da u određenom roku dostave potrebne informacije. Dužina tog roka zavisi od okolnosti predmeta i stepena hitnosti zahtjeva. Po prijemu informacija od stranaka, Sud može ili ponovo odložiti ispitivanje zahtjeva i strankama postaviti dodatna pitanja, ili donijeti odluku o zahtjevu za privremene mjere.

Sud takođe može odlučiti da, na osnovu Pravila 39 § 3 Poslovnika Suda, obavijesti Komitet ministara o privremenoj mjeri kada sudski organ koji je tu mjeru odredio smatra da je obavještavanje opravdano. U takvim okolnostima, stranke se o tome obavještavaju.

Kada se tvrdi da tužena Visoka strana ugovornica nije postupila u skladu s privremenom mjerom, a Sud odluči da predstavku ili dio predstavke dostavi tuženoj Visokoj strani ugovornici na izjašnjenje, Komitet ministara može takođe biti obaviješten o svakom pitanju koje je postavljeno u vezi s poštovanjem obaveza iz člana 34 Konvencije.

Obje stranke imaju dužnost da u potpunosti sarađuju u vođenju postupka i, posebno, da u okviru svojih mogućnosti preduzmu radnje koje Sud smatra neophodnim za pravilno vršenje pravde (vidjeti Pravilo 44A). Za podnosioce predstavki to znači dužnost da obezbijede da zahtjevi za privremenim mjerama budu podnijeti blagovremeno i da sadrže sve potrebne informacije i dokumenta (vidjeti stavove 32–37 u nastavku). Od presudne je važnosti da podnosioci predstavki ne odlažu podnošenje zahtjeva kako bi stvorili veći stepen hitnosti. Takva odlaganja mogu negativno uticati na njihova prava i interese, kao i na sposobnost Suda da djelotvorno postupa po zahtjevima za privremenim mjerama. Kada je riječ o Visokim stranama ugovornicama, u mnogim slučajevima, premda ne u svim, one mogu imati određenu kontrolu nad stepenom hitnosti. Sud naglašava da Visoke strane ugovornice uvijek mogu unaprijed obavijestiti Sud kada smatraju da bi zahtjev po Pravilu 39 mogao biti neposredno podnijet, uz dostavljanje svih relevantnih informacija prilikom takvog obavještavanja.

Kao što je objašnjeno u stavu 13 gore, odluke Suda o zahtjevima za privremenim mjerama dostavljaju se strankama u obliku odluke koju potpisuje sudski organ koji ju je donio. Dodatno obrazloženje te odluke može se dati ako taj sudski organ tako odluči.

Protiv bilo koje odluke u vezi sa zahtjevima za privremenim mjerama nije dozvoljena žalba.

Tužena Visoka strana ugovornica može, međutim, zatražiti od Suda da ponovo razmotri svoju odluku o određivanju privremenih mjera ako smatra da te mjere više nijesu potrebne ili ako posjeduje informacije koje u relevantno vrijeme nijesu bile dostupne ili nijesu bile blagovremeno stavljene na raspolaganje Sudu. Za podnošenje takvih zahtjeva nije određen rok. Kada se primi zahtjev za ponovno razmatranje, od druge stranke se mogu zatražiti komentari koje treba dostaviti u određenom roku. Sud zatim ispituje podneske stranaka i donosi odluku povodom zahtjeva za ponovno razmatranje na osnovu svih ažuriranih i relevantnih činjeničnih i pravnih informacija.

U slučaju promjene okolnosti, podnosioci predstavki mogu podnijeti novi zahtjev za privremene mjere ako prvobitni zahtjev nije usvojen.

Mjera na osnovu Pravila 39 može biti ukinuta u bilo kom trenutku odlukom Suda. Posebno, budući da je nalog na osnovu Pravila 39 povezan s postupkom pred Sudom, mjera će biti ukinuta ako se postupak po predstavci ne nastavi.

Kada je to opravdano, Sud može odlučiti da predstavku proglasi neprihvatljivom istovremeno s odbijanjem zahtjeva za privremene mjere.

U skladu s politikom prioriteta Suda, predstavke u kojima su određene privremene mjere spadaju u kategoriju „hitnih predstavki“ (kategorija I). One stoga imaju prednost u odnosu na predstavke iz drugih kategorija i po njima se postupa i odlučuje što je prije moguće (vidjeti dodatno Politiku prioriteta Suda).

Zahtjevi treba, gdje je to moguće, da budu na jednom od službenih jezika Visokih strana ugovornica i da se podnose putem internet stranice ECHR Rule 39 Site, faksom ili poštom. Sud neće postupati po zahtjevima poslatim e-mailom.

Zahtjevi treba da sadrže sljedeće podatke:

Informacije i dokumenta navedeni u nastavku takođe treba dostaviti zajedno sa zahtjevom.

Nedostavljanje navedenih informacija i dokumenata može dovesti do ocjene da je zahtjev za privremene mjere nepotkrijepljen ili nepotpun.

Samo upućivanje na argumente iznijete u drugim dokumentima ili na domaći postupak nije dovoljno. Navedene informacije i dokumenta moraju biti priloženi uz svaki zahtjev.

Sud neće nužno kontaktirati podnosioce predstavki čiji je zahtjev za privremene mjere nepotpun.

• Ime/Imena podnosioca predstavke

• Prezime podnosioca predstavke

• Sadašnja adresa podnosioca predstavke ili mjesto pritvora

• Datum rođenja

• Državljanstvo/državljanstva

• Ako ima više podnosilaca predstavke, za svakog podnosioca predstavke: „Ime/Imena„, „Prezime“, „Sadašnja adresa„, „Datum rođenja“ i „Državljanstvo/državljanstva“

• Ime/Imena, prezime, adresa i svojstvo zastupnika, ako ga ima

• Država/države protiv koje/kojih se zahtjev podnosi

A. Osnove za zahtjev za privremenim mjerama:

1. Detaljan opis trenutne situacije;

2. Priroda navodnog neposrednog rizika od nepovratne štete;

3. Kopije svih relevantnih dokumenata (noviji medicinski izvještaji, fotografije, dokumenta koja pokazuju ranjivost podnosioca predstavke, novinski članci ili izvještaji o situaciji podnosioca predstavke itd.);

4. U predmetima udaljenja/protjerivanja/izručenja:

a. Detaljni razlozi za napuštanje zemlje porijekla/zemlje odredišta;

b. Razlozi za strah od povratka u zemlju porijekla/zemlju odredišta;

c. Informacije o datumu i okolnostima dolaska u državu ugovornicu;

d. Zemlja odredišta;

e. Datum očekivanog udaljenja/protjerivanja/izručenja;

f. Kopije svih relevantnih dokumenata (naloga za pretres, naloga za hapšenje, krivičnih osuda, novinskih članaka ili izvještaja koji se odnose na podnosioca predstavke, izvještaja o zemlji itd.).

B. Informacije o domaćim postupcima u državi ugovornici:

1. Informacije o domaćim postupcima, uključujući datum i sadržinu sudskih odluka i žalbi;

2. Sve druge relevantne informacije o postupcima pred domaćim organima;

3. Kopije svih relevantnih dokumenata (odluka domaćih organa, sudskih odluka, podnesaka podnijetih domaćim organima i sudovima itd.);

4. U predmetima udaljenja/protjerivanja/izručenja:

a. Informacije o postupku azila, ako ga je bilo;

b. Informacije o postupku udaljenja;

c. Kopije svih relevantnih dokumenata.

C. Članovi Konvencije na koje se podnosilac predstavke poziva.

D. Uredno popunjen obrazac punomoćja ako zahtjev podnosi zastupnik. Obrazac se može poslati ubrzo nakon podnošenja zahtjeva. Za podnošenje zahtjeva za privremene mjere potrebna je saglasnost podnosilaca predstavke.

E. Referentni broj Suda, ako ga već imate u vezi sa ovim zahtjevom.

F. Sve druge informacije i dokumenta koje smatrate neophodnim.

Zahtjeve za privremenim mjerama po pravilu treba podnijeti što je prije moguće nakon donošenja konačne domaće odluke, kako bi Sud i njegov Sekretarijat imali dovoljno vremena da razmotre predmet. Sud možda neće moći da postupa po zahtjevima u predmetima protjerivanja ili izručenja koji su primljeni manje od jednog radnog dana prije zakazanog vremena udaljenja³.

Kada se konačna domaća odluka neposredno očekuje i postoji rizik od njenog trenutnog izvršenja, posebno u predmetima protjerivanja ili izručenja, podnosioci predstavki i njihovi zastupnici treba da podnesu zahtjev za privremene mjere ne čekajući tu odluku, uz jasnu naznaku datuma kada će ona biti donijeta i napomenu da se zahtjev podnosi pod uslovom da konačna domaća odluka bude negativna.

Sud ne odlučuje o žalbama protiv odluka domaćih sudova, a podnosioci predstavki u predmetima protjerivanja ili izručenja treba da koriste domaće pravne lijekove koji mogu da obustave udaljenje prije nego što se obrate Sudu zahtjevom za privremene mjere. Kada je podnosiocu predstavke i dalje otvorena mogućnost korišćenja domaćih pravnih lijekova sa suspenzivnim dejstvom, Sud neće primijeniti Pravilo 39 radi sprečavanja udaljenja.

Kada je lice čiji je zahtjev za privremenu mjeru odbijen udaljeno u drugu državu ugovornicu, ono može, ako je potrebno, podnijeti novi zahtjev protiv te države na osnovu Pravila 39 Poslovnika Suda ili predstavku na osnovu člana 34 Konvencije.

Nakon podnošenja zahtjeva za privremene mjere, podnosilac predstavke ili njegov zastupnik dužan je da prati dalji postupak po njemu i da odgovara na prepisku Sekretarijata Suda.

Podnosilac predstavke treba da bude savjestan u prepisci sa Sekretarijatom Suda. Od suštinske je važnosti da Sud bude odmah obaviješten o svakoj promjeni administrativnog statusa podnosioca predstavke ili drugih okolnosti (na primjer, ako podnosilac predstavke dobije dozvolu boravka, vrati se u zemlju porijekla ili na drugi način promijeni adresu; ako dođe do promjene datuma i vremena udaljenja; ili ako postoji nova sudska odluka ili drugi razvoj događaja koji se odnosi na zahtjev podnosioca predstavke).

Kada je mjera primijenjena, podnosilac predstavke ili njegov zastupnik mora redovno i bez odlaganja obavještavati Sud o stanju svih domaćih postupaka koji su u toku. Propust da se to učini može dovesti do brisanja predmeta sa liste predmeta Suda.

Kada je mjera odbijena, podnosilac predstavke ili njegov zastupnik treba da obavijesti Sud da li želi da nastavi postupak po predstavci. Zastupnik podnosioca predstavke mora takođe, bez odlaganja i na sopstvenu inicijativu, obavijestiti Sud o svakom mogućem gubitku kontakta s podnosiocem predstavke.

Kada je zahtjev podnijet putem internet stranice ECHR Rule 39 Site, a zatim zatvoren na toj stranici nakon što je odluka dostavljena podnosiocu predstavke ili njegovom zastupniku, dalju prepisku sa Sudom treba slati faksom ili poštom. Prepiska upućena neposredno sudiji, predsjedniku Sekcije, predsjedniku Suda ili službeniku Sekretarijata putem e-maila neće se razmatrati.