Naputak za postupanje
Zahtjevi za određivanje privremenih mjera1
(Pravilo 39. Poslovnika Suda)
1 Naputak za postupanje izdao je predsjednik Suda u skladu s pravilom 32. Poslovnika Suda 5. ožujka 2003., a revidiran je 16. listopada 2009., 7. srpnja 2011., 3. svibnja 2022. i 28. ožujka 2024
I. Uvod
U sustavu Konvencije Sud može, u iznimnim okolnostima i ako postoji prijeteća opasnost od nastanka nepopravljive štete, na zahtjev stranke ili bilo koje druge zainteresirane osobe ili na vlastitu inicijativu odrediti privremene mjere na temelju pravila 39. Poslovnika Suda. Te mjere imaju ključnu ulogu u sprečavanju nepovratnih situacija zbog kojih domaći sudovi i/ili Sud ne bi mogli pravilno ispitati pritužbe na temelju Konvencije te, prema potrebi, u osiguravanju praktičnog i djelotvornog uživanja prava iz Konvencije na koja se podnositelj zahtjeva poziva.
Ako tužena država ugovornica ne postupi u skladu s privremenim mjerama, time se narušava djelotvornost prava na podnošenje pojedinačnog zahtjeva zajamčenog člankom 34. Europske konvencije o ljudskim pravima, kao i formalna obveza države iz članka 1. da osigura prava i slobode određene u Konvenciji. Kada određuje privremene mjere, Sud izvršava svoju nadležnost radi osiguranja poštovanja obveza koje su visoke ugovorne stranke preuzele Konvencijom i protokolima uz nju, u skladu s člankom 19. Ta se nadležnost proteže na sva pitanja tumačenja i primjene Konvencije, kako je predviđeno člankom 32. Konvencije (vidi, među ostalim, Mamatkulov and Askarov v. Turkey [GC], br. 46827/99 i 46951/99, §§ 128–29, ECHR 2005-I; Paladi v. Moldova [GC], br. 39806/05, §§ 84–106, 10. ožujka 2009.; M.K. and Others v. Poland, br. 40503/17 i 2 druga, §§ 229–38, 23. srpnja 2020.; i K.I. v. France, br. 5560/19, § 115, 15. travnja 2021.). Privremene mjere stoga su obvezujuće.
Tekst pravila 39. izmijenjen je 23. veljače 2024. radi dodatnog pojašnjenja okolnosti u kojima se privremene mjere mogu odrediti te praga koji se mora dosegnuti kada se one traže i primjenjuju. Izmjenom se ujedno nastojalo uskladiti tekst tog pravila s dobro ustaljenom sudskom praksom i praksom Suda u vezi s privremenim mjerama.
Svrha je ovog revidiranog Naputka za postupanje pružiti detaljne smjernice o materijalnim i postupovnim aspektima postupka Suda u vezi s privremenim mjerama prema pravilu 39. Poslovnika Suda. Time se želi osigurati veća jasnoća i transparentnost u vođenju postupaka koji se odnose na privremene mjere, u pogledu iznimnih okolnosti u kojima se takve mjere mogu odrediti i slučajeva u kojima se mogu preispitati. Naputak je namijenjen (potencijalnim) podnositeljima zahtjeva, njihovim zastupnicima, državama ugovornicama i, općenito, zainteresiranim dionicima.
II. Područje primjene i funkcioniranje postupka u vezi s privremenim mjerama
A. Područje primjene pravila 39. Poslovnika Suda
Kada Sud odredi privremenu mjeru, što čini u iznimnim okolnostima, nastoji pružiti zaštitu od prijeteće opasnosti od nastanka nepopravljive štete. Stoga, nakon razmatranja svih dostupnih informacija, Sud strankama u postupku nalaže provedbu takve mjere samo ako smatra da je ona potrebna u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka. Privremene mjere koje Sud odredi mogu od stranaka zahtijevati da se suzdrže od određenih radnji ili im naložiti da poduzmu posebne mjere.
Nova kodificirana inačica pravila 39. navodi da se privremene mjere primjenjuju u slučajevima “prijeteće opasnosti od nastanka nepopravljive štete za pravo iz Konvencije”. Pojam “nepopravljiva šteta za pravo iz Konvencije” definira se kao šteta koja, zbog svoje naravi, ne bi bila podložna popravljanju, uspostavi prijašnjeg stanja ili odgovarajućoj naknadi. U tom pogledu izraz “uspostava prijašnjeg stanja” treba razumjeti kao vraćanje u stanje prije nastanka bilo kakve štete. Sud stoga određuje privremene mjere kada postoji opasnost da bi izostanak takvih mjera doveo do situacije u kojoj restitutio in integrum i drugi oblici popravljanja štete ne bi bili mogući, ako bi ih Sud na kraju postupka pred njim smatrao opravdanima. Okolnosti predmeta stoga moraju dosegnuti visok prag ozbiljnosti da bi se pravilo 39. moglo primijeniti. Privremene mjere određuju se samo kada postoje prima facie dokazi o prijetećoj opasnosti od nastanka nepopravljive štete, a ne kada bi podnositelji zahtjeva bez privremenih mjera samo trpjeli poteškoće. U vezi s iscrpljivanjem domaćih pravnih sredstava vidi dio III.C u nastavku.
Sud stoga u načelu određuje privremene mjere samo u iznimnim predmetima i nakon stroge ocjene svih relevantnih okolnosti. U većini tih predmeta dostupni dokazi upućuju na jasno potkrijepljenu tvrdnju o stvarnoj prijetnji životu i tjelesnom integritetu, iz koje proizlazi stvarna opasnost od teške štete protivne temeljnim odredbama Konvencije.
B. Tijela koja odlučuju u postupku prema pravilu 39.
O zahtjevima za određivanje privremenih mjera, u okviru nadležnosti Suda, odlučuju dežurni suci ili, prema potrebi, predsjednik Odjela, vijeće, predsjednik Velikog vijeća, Veliko vijeće ili predsjednik Suda (pravilo 39. stavak 2.).
Dežurni suci su suci izabrani za potpredsjednike pet Odjela u skladu s pravilom 8. stavcima 1. i 2. Predsjednik Suda imenuje ih, u skladu s pravilom 39. stavkom 5., za odlučivanje o zahtjevima za određivanje privremenih mjera. Od 2022. svih pet potpredsjednika Odjela obavlja dužnost dežurnih sudaca. U praksi dežurni suci ne ispituju zahtjeve za određivanje privremenih mjera protiv države ugovornice u odnosu na koju su izabrani ili čiji su državljani.
U izmijenjenoj inačici pravila 39. plenarni Sud odlučio je uvesti posebnu pravnu osnovu koja predsjedniku Suda omogućuje da, kada je to potrebno, odredi privremene mjere.
Zahtjeve za određivanje privremenih mjera podnesene u novim pojedinačnim zahtjevima u prvom redu ispituju dežurni suci, uz pomoć specijalizirane jedinice u okviru Tajništva Suda. Dežurni suci i dalje mogu uputiti zahtjev za određivanje privremene mjere nekom od drugih donositelja odluka navedenih u pravilu 39. stavku 2., uključujući kolegijalna tijela. Do takvog upućivanja može doći u različitim situacijama, ovisno o naravi zahtjeva, predmetu u kojem je zahtjev podnesen i stupnju hitnosti. Stupanj hitnosti može biti takav da upućivanje kolegijalnom tijelu nije moguće; tada dežurni sudac može odlučiti privremeno primijeniti pravilo 39., među ostalim kako bi olakšao naknadno ispitivanje zahtjeva za određivanje privremene mjere pred takvim tijelom. O tome hoće li kolegijalno tijelo ispitati zahtjev odlučuje sam Sud.
Zahtjeve za određivanje privremenih mjera podnesene u međudržavnim zahtjevima, pojedinačnim zahtjevima koji su u tijeku pred Velikim vijećem i dostavljenim pojedinačnim zahtjevima koji su već dodijeljeni Odjelima u pravilu ispituju predsjednik Suda, predsjednik Velikog vijeća ili predsjednici Odjela. Mogućnost upućivanja kolegijalnom tijelu primjenjuje se i kada ovlast odlučivanja najprije pripada predsjedniku Suda, predsjedniku Velikog vijeća ili predsjednicima Odjela.
C. Postupak odlučivanja o zahtjevima za određivanje privremenih mjera
Nakon što je plenarni Sud 2023. preispitao postupak odlučivanja prema pravilu 39., sve odluke Suda u vezi s privremenim mjerama dostavljaju se strankama u obliku odluke koju potpisuje dežurni sudac, predsjednik Odjela ili Velikog vijeća odnosno predsjednik Suda, ovisno o slučaju, neovisno o naravi donesene odluke (primjerice, određivanje privremenih mjera, odbijanje zahtjeva, odgoda ispitivanja zahtjeva ili ukidanje postojećih privremenih mjera). Imena sudaca koji donose odluke u postupku za privremene mjere sustavno se navode u tim odlukama.
Odlukama se prilaže dopis Tajništva koji sadržava informacije o postupku te sve upute strankama ili zahtjeve koji su im upućeni.
Podnositelji zahtjeva obavješćuju se o odlukama Suda u vezi sa zahtjevima za određivanje privremenih mjera putem ECHR Rule 39 Site, telefaksom ili poštom.
Sud može odrediti privremene mjere do daljnjega, za vrijeme trajanja postupka pred Sudom ili na ograničeno vremensko razdoblje, ovisno o okolnostima predmeta.
Kada se privremene mjere odrede na ograničeno vremensko razdoblje, za to mogu postojati različiti razlozi: Sud čeka relevantne informacije koje je zatražio od stranaka; potrebno je omogućiti domaćim sudovima da u tekućim postupcima u cijelosti razmotre pitanje koje je predmet zahtjeva za određivanje privremene mjere; ocijenjeno je da bi zahtjev trebalo ispitati kolegijalno tijelo i da je potrebno više vremena za zakazivanje sastanka; ili dežurni sudac smatra da je prije donošenja odluke potrebno više vremena.
Kada Sud zatraži dodatne informacije, obje se stranke pozivaju, na temelju pravila 54. stavka 2. točke (a) Poslovnika Suda, da potrebne informacije dostave u određenom roku. Duljina tog roka ovisi o okolnostima predmeta i hitnosti zahtjeva. U takvim slučajevima, nakon što zaprimi informacije od stranaka, Sud može odlučiti o produljenju, neproduljenju ili ukidanju bilo koje privremene mjere koja je na snazi.
Sud također može odlučiti odgoditi ispitivanje zahtjeva za određivanje privremenih mjera i pozvati stranke da dostave informacije, ako to dopušta stupanj hitnosti. To može učiniti u slučajevima u kojima informacije koje su podnositelji zahtjeva mogli dostaviti Sudu nisu dostatne za ispitivanje zahtjeva te u kojima Sud smatra izvedivim zatražiti informacije od tužene države ugovornice prije donošenja bilo kakve odluke.
Kada se ispitivanje zahtjeva odgodi, tužena država ugovornica ili obje stranke pozivaju se, na temelju pravila 54. stavka 2. točke (a), da potrebne informacije dostave u određenom roku. Duljina tog roka ovisi o okolnostima predmeta i stupnju hitnosti zahtjeva. Nakon što zaprimi informacije od stranaka, Sud može ponovno odgoditi ispitivanje zahtjeva i strankama postaviti dodatna pitanja ili donijeti odluku o zahtjevu za određivanje privremenih mjera.
Sud također može odlučiti obavijestiti Odbor ministara o privremenoj mjeri, na temelju pravila 39. stavka 3. Poslovnika Suda, kada sudsko tijelo koje je odredilo privremenu mjeru smatra da je takva obavijest opravdana. U tim se okolnostima stranke o tome obavješćuju.
Kada se navodi da tužena država ugovornica nije postupila u skladu s privremenom mjerom i Sud odluči dostaviti zahtjev ili dio zahtjeva tuženoj državi ugovornici, Odbor ministara također može biti obaviješten o svakom postavljenom pitanju koje se odnosi na poštovanje obveza iz članka 34. Konvencije.
Obje stranke dužne su u potpunosti surađivati u vođenju postupka i osobito poduzeti sve radnje koje su u njihovoj moći, a koje Sud smatra potrebnima u interesu pravilnog suđenja (vidi pravilo 44A). Za podnositelje zahtjeva to znači da moraju osigurati da zahtjevi za određivanje privremenih mjera budu podneseni pravodobno i da sadržavaju sve potrebne informacije i dokumente (vidi stavke 32.-37. u nastavku). Ključno je da podnositelji zahtjeva ne odgađaju podnošenje zahtjeva kako bi stvorili viši stupanj hitnosti. Takva odgoda može nepovoljno utjecati na njihova prava i interese te na sposobnost Suda da djelotvorno postupa sa zahtjevima za određivanje privremenih mjera. Što se tiče država ugovornica, u mnogim predmetima, premda ne u svima, stupanj hitnosti može biti pod njihovom kontrolom. Sud naglašava da države ugovornice uvijek mogu unaprijed obavijestiti Sud ako smatraju da bi zahtjev prema pravilu 39. mogao uskoro biti podnesen te pritom dostaviti sve relevantne informacije.
Kao što je objašnjeno u stavku 13. ovog Naputka, odluke Suda o zahtjevima za određivanje privremenih mjera dostavljaju se strankama u obliku odluke koju potpisuje sudsko tijelo koje ju je donijelo. Dodatno obrazloženje odluke može se dati prema diskrecijskoj ocjeni tog sudskog tijela.
Protiv bilo koje odluke u vezi sa zahtjevima za određivanje privremenih mjera nije dopuštena žalba.
Tužena država ugovornica može, međutim, zatražiti od Suda da preispita svoju odluku o određivanju privremenih mjera ako smatra da mjere više nisu potrebne ili ako raspolaže informacijama koje u relevantno vrijeme nisu bile dostupne ili nisu bile pravodobno dostavljene Sudu. Za podnošenje takvih zahtjeva nije propisan rok. Nakon zaprimanja zahtjeva za preispitivanje, od druge se stranke mogu zatražiti očitovanja koja treba dostaviti u određenom roku. Sud zatim ispituje podneske stranaka i o zahtjevu za preispitivanje odlučuje na temelju svih ažuriranih i relevantnih činjeničnih i pravnih informacija.
U slučaju promjene okolnosti podnositelji zahtjeva mogu podnijeti novi zahtjev za određivanje privremenih mjera ako prvotni zahtjev nije prihvaćen.
Mjera prema pravilu 39. može se u bilo kojem trenutku ukinuti odlukom Suda. Osobito, budući da je nalog prema pravilu 39. povezan s postupkom pred Sudom, mjera će se ukinuti ako se ne ustraje u pojedinačnom zahtjevu.
Kada je to opravdano, Sud može odlučiti proglasiti pojedinačni zahtjev nedopuštenim istodobno s odbijanjem zahtjeva za određivanje privremenih mjera.
U skladu s politikom Suda o prioritetima, pojedinačni zahtjevi u kojima su određene privremene mjere svrstavaju se u kategoriju “Hitni zahtjevi” (kategorija I.). Stoga imaju prednost pred zahtjevima u drugim kategorijama te se obrađuju i rješavaju što je prije moguće (vidi također Politiku Suda o prioritetima).
III. Praktične informacije o privremenim mjerama
Zahtjevi za određivanje privremenih mjera ispituju se pojedinačno, u pisanom postupku, i obrađuju se prioritetno. U skladu s praksom Suda, zahtjevi koji očito izlaze izvan područja primjene pravila 39., preuranjeni zahtjevi te nepotpuni ili nepotkrijepljeni zahtjevi u pravilu se ne podnose sucu na odlučivanje, nego se odbijaju. Podnositelji zahtjeva ili njihovi zastupnici koji podnose zahtjev za određivanje privremene mjere prema pravilu 39. Poslovnika Suda trebaju udovoljiti zahtjevima navedenima u nastavku2.
2 Nužno je dostaviti potpune podatke za kontakt.
A. Tražene informacije i dokumenti
Zahtjevi bi, kad god je to moguće, trebali biti sastavljeni na jednom od službenih jezika država ugovornica i trebali bi biti podneseni putem ECHR Rule 39 Site, telefaksom ili poštom. Sud neće postupati po zahtjevima poslanima elektroničkom poštom.
Zahtjevi trebaju sadržavati sljedeće podatke:
• Ime(na) podnositelja zahtjeva
• Prezime(na) podnositelja zahtjeva
• Trenutačna adresa podnositelja zahtjeva ili mjesto pritvora
• Datum rođenja
• Državljanstvo/a
• Ako ima više podnositelja zahtjeva, “ime(na)”, “prezime(na)”, “trenutačna adresa”, “datum rođenja” i “državljanstvo/a” za svakog podnositelja zahtjeva
• Ime(na), prezime(na), adresa i svojstvo zastupnika, ako ga ima
• Država ili države protiv kojih se zahtjev podnosi
Uz zahtjev treba dostaviti i niže navedene informacije i dokumente.
A. Razlozi za podnošenje zahtjeva za određivanje privremenih mjera:
1. Detaljan opis trenutačne situacije;
2. Narav navodne prijeteće opasnosti od nastanka nepopravljive štete;
3. Preslika svih povezanih dokumenata (nedavni liječnički nalazi, fotografije, dokumenti koji pokazuju ranjivost podnositelja zahtjeva, novinski članci ili izvješća o situaciji podnositelja zahtjeva itd.);
4. U predmetima udaljenja/protjerivanja/izručenja:
a. Detaljni razlozi za napuštanje zemlje podrijetla/zemlje odredišta;
b. Razlozi za bojazan od povratka u zemlju podrijetla/zemlju odredišta;
c. Informacije o datumu i okolnostima dolaska u državu ugovornicu;
d. Zemlja odredišta;
e. Datum očekivanog udaljenja/protjerivanja/izručenja;
f. Preslika svih povezanih dokumenata (nalozi za pretragu, uhidbeni nalozi, kaznene osude, novinski članci ili izvješća o podnositelju zahtjeva, izvješća o zemlji itd.).
B. Informacije o domaćim postupcima u državi ugovornici:
1. Informacije o domaćim postupcima, uključujući datum i sadržaj sudskih odluka i žalbi;
2. Sve druge relevantne informacije o postupcima pred domaćim tijelima;
3. Preslika svih povezanih dokumenata (preslike odluka nacionalnih tijela, sudskih odluka, podnesaka upućenih nacionalnim tijelima i sudovima itd.);
4. U predmetima udaljenja/protjerivanja/izručenja:
a. Informacije o postupku azila, ako postoji;
b. Informacije o postupku udaljenja;
c. Preslika svih povezanih dokumenata.
C. Članci Konvencije na koje se poziva.
D. Propisno ispunjen obrazac punomoći ako zahtjev podnosi zastupnik. Obrazac se može poslati ubrzo nakon podnošenja zahtjeva. Za zahtjeve za određivanje privremenih mjera potreban je pristanak podnositelja zahtjeva.
E. Broj zahtjeva koji vam je Sud dodijelio, ako ga već imate u vezi s ovim zahtjevom.
F. Sve druge informacije i dokumenti koje smatrate potrebnima.
Propust da se dostave prethodno navedene informacije i dokumenti može dovesti do ocjene da je zahtjev za određivanje privremenih mjera nepotkrijepljen ili nepotpun.
Nije dovoljno samo uputiti na argumente iznesene u drugim dokumentima ili na domaće postupke. Prethodno navedene informacije i dokumenti moraju biti priloženi svakom zahtjevu.
Sud neće nužno kontaktirati podnositelje zahtjeva čiji je zahtjev za određivanje privremenih mjera nepotpun.
B. Pravodobno podnošenje zahtjeva
Zahtjeve za određivanje privremenih mjera u pravilu treba podnijeti što je prije moguće nakon donošenja konačne domaće odluke kako bi Sud i njegovo Tajništvo imali dovoljno vremena ispitati predmet. Sud možda neće moći postupiti po zahtjevima u predmetima protjerivanja ili izručenja koji su zaprimljeni manje od jednog radnog dana prije predviđenog vremena udaljenja3.
Kada se očekuje skoro donošenje konačne domaće odluke i postoji opasnost od njezina neposrednog izvršenja, osobito u predmetima protjerivanja ili izručenja, podnositelji zahtjeva i njihovi zastupnici trebaju podnijeti zahtjev za određivanje privremenih mjera ne čekajući tu odluku, jasno navodeći datum njezina donošenja te činjenicu da je zahtjev uvjetovan negativnom konačnom domaćom odlukom.
3 Popis državnih i ostalih blagdana kada je Tajništvo Suda zatvoreno dostupan je na internetskoj stranici Suda: www.echr.coe.int/contact.
C. Domaća pravna sredstva s odgodnim učinkom
Sud ne odlučuje o žalbama protiv odluka domaćih sudova, a podnositelji zahtjeva u predmetima protjerivanja ili izručenja trebaju iskoristiti domaća pravna sredstva koja mogu odgoditi udaljenje prije nego što se obrate Sudu radi određivanja privremenih mjera. Ako podnositelj zahtjeva i dalje može iskoristiti domaća pravna sredstva koja imaju odgodni učinak, Sud neće primijeniti pravilo 39. kako bi spriječio udaljenje.
D. Udaljenje osobe u državu ugovornicu
Kada osoba čiji je zahtjev za određivanje privremene mjere odbijen bude udaljena u drugu državu ugovornicu, može, ako je potrebno, protiv te države podnijeti novi zahtjev za određivanje privremene mjere prema pravilu 39. Poslovnika Suda ili pojedinačni zahtjev prema članku 34. Konvencije.
E. Praćenje zahtjeva
Nakon podnošenja zahtjeva za određivanje privremenih mjera podnositelj zahtjeva ili njegov zastupnik dužan je pratiti daljnji tijek zahtjeva i odgovarati na dopise Tajništva Suda.
Podnositelj zahtjeva treba savjesno komunicirati s Tajništvom Suda. Nužno je da Sud bude odmah obaviješten o svakoj promjeni administrativnog statusa podnositelja zahtjeva ili drugih okolnosti (primjerice, ako podnositelj zahtjeva dobije dozvolu boravka, vrati se u zemlju podrijetla ili na drugi način promijeni adresu, ako se promijene datum i vrijeme udaljenja ili ako bude donesena nova sudska odluka ili nastupi drugi razvoj događaja povezan s njegovim zahtjevom).
Kada je privremena mjera određena, podnositelj zahtjeva ili njegov zastupnik mora redovito i bez odgađanja obavještavati Sud o stanju svih domaćih postupaka u tijeku. Propust da to učini može dovesti do brisanja predmeta s liste slučajeva Suda.
Kada je privremena mjera odbijena, podnositelj zahtjeva ili njegov zastupnik treba obavijestiti Sud želi li ustrajati u pojedinačnom zahtjevu. Zastupnik podnositelja zahtjeva također mora bez odgađanja i na vlastitu inicijativu obavijestiti Sud o svakom mogućem gubitku kontakta s podnositeljem zahtjeva.
Kada je zahtjev podnesen putem ECHR Rule 39 Site i zatvoren na toj stranici nakon što je odluka dostavljena podnositelju zahtjeva ili njegovu zastupniku, daljnje dopise Sudu treba slati telefaksom ili poštom. Dopisi koji se elektroničkom poštom upute izravno sucu, predsjedniku Odjela, predsjedniku Suda ili zaposleniku Tajništva neće se razmatrati.